Promocija knjige „Kofer za Šangri-La“ Sava Markoča
10. August
bARS
Nedelja, 10. avgust u 21.00
Plato Doma kulture „Vladimir Popović Španac“
Promocija knjige „Kofer za Šangri-La“ Sava Markoča
Moderator: Milun Lutovac
Savo Markoč (Bar, 1963) završio je Nastavnički fakultet u Nikšiću, odsjek za Engleski jezik i književnost. Kratko je radio kao nastavnik, dok je veći dio radnog vijeka proveo u nekoliko pomorskih agencija. Usput je istraživao. U četrdesetim je otkrio ljubav prema kamenu. U pedesetim ka pisanju kratkih priča.
Živi, radi, kleše i piše u Baru.
Petkom ne radi. U Starom Baru je.
Prvu knjigu, zbirka kratkih priča „Kula od sjećanja i druge priče“, objavljena je 2018. godine, druga – „Priče sa zapadne strane“, 2021. godine, a prerađeno (skraćeno) izdanje prve knjige, pod novim naslovom „Kula od sjećanja“ u decembru 2021. godine.
„Kofer za Šangri-La“ je prvi roman Sava Markoča. Objavio ga je Kulturni centar Bar, 2024. godine.
Markoč je osvojio prvo mjesto na Međunarodnom festivalu kratke književne forme, Zaton 2023. u kategoriji „kratka priča“, kao i drugo mjesto na konkursu Ministarstva ekonomskog razvoja za najljepšu kratku priču o Crnoj Gori, 2023. godine.
***
„Samo pominjanje mitskog mjesta svih hipika svijeta od šezdesetih naovamo – utopijskog (dakle, fizički nepostojećeg) mističnog kraljevstva skrivenog iza vrhova Himalaja, u kome se, u miru i skladu, čuva sva mudrost čovječanstva dok ono ne bude spremno za ‘zlatno doba’ – unaprijed prejudicira da će u djelu biti riječi o tananim pulsiranjima duše i tijela za koje ne postoje svakodnevna objašnjenja, a koje će biti namijenjeno onima što u riječima traže dublji smisao. I sve uvijeno u fino oblandu pulsirajuće nostalgije.
I u novoj knjizi Markoč režira svoj ‘Cinema Paradiso’, sa prečicama koje vode od Tornatorea, Sorrentina do Antonionija… mediteranska škola, naizgled jednostavno ali vrlo efektno se igrajući sjećanjima na protekle decenije, događajima, ljudima, sa znalačkim darom da u sve utka sitne detalje koji čine život. U kolopletu nostalgičnih prizivanja nazire se emotivna priča, u koju je autor utkao i sebe i sebi poznate likove, kao i okruženje u kome je odrastao i sazrijevao, od Belvedera do Pristana, uz sve boje, ukuse i mirise koje to dragocjeno lično svjedočanstvo o suptilnijem vremenu života i izražavanja sopstvenog nosilo u sebi.
Glavni junak, u vječnom razmišljanju o potrebi odlaska u Šangri-La za koji nije siguran ni da postoji, gotovo je stereotipan lik knjiga ovakvog tipa – nesiguran u sebe ali siguran da je drugačiji od drugih, u grozničavom prebiranju o svrhi sopstenog postojanja (i gotovo po pravilu nepostojanja svrhe onih oko njega) i poimanju osjećaja da je njegov ‘let’ dar za koga nema objašnjenje, te mu i nije mjesto tu gdje jeste. Zato se čitavim tokom knjige u suštini i priprema na pakovanje kofera za daleke pute, rastajući se, korak po korak, sa akterima koji mu oblikuju život. Ostali likovi djela su, reklo bi se – tipski, compañero obješenjak, putena krčmarica puna saosjećanja, lokalni oriđinali…“.
(Željko Milović)