Treći program iz Književne selekcije 37. „Barskog ljetopisa“ pod nazivom „Životne i ostale rokenrol priče – Veče sa prevodiocem Dejanom Cukićem“ priređeno je sinoć na platou Doma revolucije. Razgovor je vodio Željko Milović.

Iako često gostuje kao muzičar, Dejan Cukić se sinoć crnogorskoj publici prvi put predstavio kao prevodilac. On je, po riječima Milovića, „najbolji i najproduktivniji prevodilac autorizovanih biografija i autobiografija proslavljenih muzičara“, između ostalih Eltona Džona, Džima Morisona, Brusa Springstina, Elvisa Prislija, Džona Lennona, Lenija Kravica, kao i grupa „Pink Floyd“, „Depeche Mode“, „Rolling Stones“…

„Priča o Cukiću kao prevodiocu ne može ići odvojeno od njegove muzičke karijere jer je njome direktno uzrokovana. U gimnaziji je imao bend ’Dizel’, pa ’Tilt’ koji je nama u Crnoj Gori bitan jer je dio muzičke istorije države. Naime, Cukićev bend ’Tilt’ bio je prva vancrnogorska grupa koja je nastupila na prvim skupnim susretima rock muzike – Pop paradi 1978. u Nikšiću“, podsjetio je Milović.

Cukićeva spisateljska karijera, paralelno sa muzičkom, započinje odlaskom njega i benda u London da kupe instrumente. Iz Londona su se, kaže, vratili sa bubnjevima, ali i sa lijepim uspomenama sa svirki u Rainbow theatru, nakon čega je uslijedilo upoznavanje sa Petrom Pecom Popovićem, jednim od najvećih jugoslovenskih muzičkih novinara koji je, nakon što je pročitao naručeni tekst o boravku u Londonu i koncertu grupe „Boston“, Cukiću rekao da će „jednog dana živjeti od pisanja“.

„Sve što sam radio u životu, dio je iste priče. Kao dječak sam bio zaluđen ’Bitlsima’. Kad sam prvi put čuo ’She loves you’, svijet se srušio i izgradio se neki novi u mojoj glavi . U stvari, sve što radim je dijeljenje strasti koju imam prema muzici, sa drugim ljudima. To radim na način što pjevam, napišem pjesmu ili tekst o nekome, govorim o tome u svojoj emisiji na radiju… u tom je kontekstu i krenulo prevođenje“, podsjetio je Cukić.

Za list „Rock“ radio je intervjue sa većinom engleskih muzičara, među kojima su i Alvin Li, Pat Metini, Kim Vajld, Tina Tarner, Dire Strejts, Sting… Prva knjiga koju je preveo bila je autobiografija Erika Kleptona.

„Izdavačka kuća ’Laguna’ često je objavljivala djela britanskog pisca Tonija Parsonsa kojeg sam upoznao na promociji jedne njegove knjige. Vidjevši da prilično dobro vladam engleskim jezikom, vlasnik i osnivač ’Lagune’ Dejan Papić mi je ponudio angažman na prevođenju Kleptonove autobiografije. Tako je sve počelo“, otkrio je Cukić.

Milović je kazao da je Cukić nakon svoje prve knjige „kupio“ čitaoce svojim prevođenjem, ponajviše zbog ličnog pečata koji daje knjigama. Za prevodioce knjiga ovog tipa je ključno da su u materiji, da su insajderi, da poznaju muzičarski sleng, pa i detalje iz života muzičara. Cukić je, po riječima Milovića, od tih biografija, pravio svoju verziju.

„Prevođenje je jako kreativan posao. Bitno je da tekst koji prevodiš bude pitak, čitljiv. Prevodilac treba da bude i dobar pisac, da vlada našim jezikom, njegovim ritmom. Ja prevodim literaturu kojom sam bio kljukan od malih nogu“, podsjetio je Cukić, prisjetivši se kako je čekao da u kiosk ispod Terazija i radnje „Muzički magazin“ stignu nova izdanja časopisa „Melody maker“ i „The new musical express“. „Kuća je uvijek bila puna literature na engleskom, pisane ’jezikom’ kojim se pišu ove knjige“, kazao je.

Specifičnost Cukićevog prevoda koja je, kako navodi Željko Milović, „kupila sve nas“, jesu specifične fusnote. Nema knjige u kojoj nije dodao nešto svoje, čak i ispravljao navode pisaca. Cukić je objasnio da je fusnote koristio kako bi čitalac stekao utisak da je u sigurnim rukama, odnosno da prevodilac dobro zna o čemu se radi.

„Klepton, recimo, govori o bluzerima, a Hovlin Vulf ima svoje mjesto u engleskoj i američkoj kulturi. Britanski dječak će znati o kome se radi ali petnaestogodišnjak u Srbiji ne. Zbog toga koristim fusnote, koliko god nekada imao otpor prema njima“, pojasnio je, osvrnuvši se na emotivne momente pri prevođenju, od kojih je nemoguće pobjeći, ali i na zabavne, duhovite, koje ga nasmiju.

„Što se dirljivih životnih priča tiče, bio sam upoznat sa Kleptonovom tragedijom vezanom za pogibiju petogodišnjeg sina ali sam se rasplakao dok sam prevodio taj dio. Najzabavnija za rad je bila knjiga o Eltonu Džonu. Ono što je najvažnije za tu knjigu je što je Elton bio veoma otvoren i beskrajno duhovit. Za razliku od Kleptona gdje sam plakao, ovdje sam umirao od smijeha zbog dogodovština i načina na koji ih je opisivao“, navodi Cukić.

Knjiga koju smatra najboljom od svih koje je prevodio je autobiografija Brusa Springstina „Born to run“. Čitalac u ovoj knjizi dolazi, pored ostalog, do saznanja da je Springsteen dezerter iz Vijetnamskog rata.

„Nisam očekivao tako slojevit tekst – prvi sloj je njegovo rođenje, odrastanje i muzička karijera, drugi je sticanje plastične slike o sirotinjskoj, bjelačkoj Americi, dok je treći priča o njemu kao klinički depresivnoj osobi, Supermenu sa bine koji je zavistan od ljekova za depresiju, koji ima svoje psiho epizode“, kazao je Cukić, predloživši mladima da je pročitaju, pogotovo jer žive u vremenu kada je depresija sve češće oboljenje sa kojim se treba boriti, a, nažalost, ima puno primjera onih koji su se predali.

Cukića odlikuje, rekao je Milović, „fanatičan način pristupa prevođenju“, što nije slučaj kad su u pitanju neke njegove kolege prevodioci u zemlji i regionu. On je naveo primjer crnogorskog muzičkog novinara koji je devedesetih pjesmu grupe „Soundgarden“ – „Black hole sun“ preveo kao „crno rupičasto sunce“ ni ne pomišljajući da je to sunce iz crne kosmičke rupe.

„Nažalost, i profesionalni prevodioci dopuštaju sebi pretjerane greške. Često sam imao priliku da pročitam ’…družio se sa Kasom Eliotom…’ i pored činjenice da samo jednim pritiskom na dugme može da se sazna da je Mama Kas osoba ženskog pola“, naglasio je Cukić.

Zaključio je da je knjiga nezamjenljiva stvar i da je internet nikad neće „pojesti“. „Ozbiljna bolest našeg društva je vezanost za ekrane, treba da pokušamo da to izbacimo“, poručio je Cukić.

Veče su svojim nastupom oplemenili članovi barskog sastava „Grimm“ sjajnim izvođenjem pjesama Eltona Džona, Brusa Springstina i Erika Kleptona.