Gradsko pozorište Podgorica
Večernja scena
Tekst: Dragana Tripković
Po motivima djela Ingmara Bergmana
,,Mislim da treba da razgovaramo”
Režija: Danilo Marunović
Scenografija: Smiljka Šeparović – Radonjić
Kostimografija: Adrijana Pajić
Izbor muzike: Danilo Marunović
Asistent reditelja: Branka Knežević
U predstavi igraju: Milivoje Obradović – Jovan, Vanja Jovićević – Mira, Jelena Nenezić – Danijela, Miloš Pejović – Petar, Ivona Čović – Jaćimović – Kaća, Pavle Popović – Poli
Svijet u kojem živimo čudan je i bestjelesan svijet apsolutnog digitalnog zaokreta društva. Prostor sivog, virtuelnog poslovanja bitkoin generacije, ,,Glovo” ishrane i onlajn učenja određuje novi trend, kojim je kolektivno obilježeno nekoliko naraštaja. ,,Milenijalcima”, generaciji oblikovanoj svjetskom finansijskom krizom, ali i ekspanzijom interneta, pripada etiketa onih koji su uništili tradicionalne vrijednosti, među kojima su religija, seks, patriotizam i koncept braka i porodice. Inspirisana čuvenim Bergmanovim filmom i serijom ,,Prizori iz bračnog života” nastala je naša pozorišna priča, koja korespondira sa ambijentom u kojem živimo, odnosno, modernom Crnom Gorom. Mimo otuđenog života oivičenog ,,crnim ekranom”, u ljudima se ipak dešava nešto drugo… Dešavaju se istinski strahovi, želje i strasti. Ti ljudi su oni koji pokušavaju da se liječe liberalnim instagram moralom. Oni koji slušaju Sadguru (Sadhguru) jogija i podkaste o ,,intermittent fasting”. Oni koji kreiraju svoj parasmisao putem internet-alata. Sve to ne bismo li bili dosljedni vremenu koje nas neumitno sustiže i zahtjeva odsustvo empatije. Prolaznost, konkretnija od bilo koje stare profesije ili bilo kojeg start up-a koji je rasturio porodicu, on od čega je gubimo svi podjednako.
Ova predstava govori o ljudskosti, intimi i smislu života. Nijedan AI bot ne može da utvrdi tačan broj ljudi koji su pronašli smisao. Ova predstava pruža otpor otuđenju, odljuđenju i ide u susret potrebi da ispliva sa dna digitalnog bazena, đe je čovjek najmanja jedinica mjere. Pred vama su glumci, u totalnom umijeću svog zanata, kao dokaz da je smisao sam život, umjetnost, da su smisao đeca i ljubav.
U ovoj predstavi nema ništa digitalno. Sve je pozorišno. Sve je istinito! I zato ,,Mislim da treba da razgovaramo”
Foto: Duško Miljanić
Trajanje: 130 min
Kulturni centar Bar 11.10 u 20:00h