Samostalnom izložbom slika crnogorskog umjetnika, Baranina Muharema Muratovića, završava se Likovni segment 37. „Barskog ljetopisa“. Postavku simboličnog naziva „Arijadnino klupko“ otvorio je dr Milun Lutovac u Galeriji „Velimir A. Leković“, uz prisustvo brojnih ljubitelja likovne umjetnosti i Muratovićevog slikarskog opusa.

„U lavirintu potrošačkog društva, crnogorsko savremeno slikarstvo kao da ostaje bez ’konca’. Odrazi savremenih ideja, zbog sve uže društvene stvarnosti, kao da ne dopiru do njega, a unutrašnji život umjetnika kao da ne prepoznaje artikulaciju likovnog jezika kao nešto čime se moramo neprekidno baviti kako bismo pronašli izlaz iz lavirinta“, kazao je, na otvaranju izložbe, dr Milun Lutovac, dodajući da je atelje Muharema Muratovića han na raskršću u kojem je i vrijeme zastalo da se malo odmori.

„Da nije tako ne bi, kad je riječ o Muharemovom stvaralaštvu, jednom zapisao istaknuti jugoslovenski kritičar Sreto Bošnjak: ’Dobar crtač odličnog sluha za boju i prefinjenog smisla za dinamiku i ritmičko bogatstvo kompozicije, Muratović je slikar klasičnog duha koji teži smisaonom dodiru velike tradicije i neizvjesne moderne postmoderne umjetničke prakse’.“

I zaista, ističe dr Lutovac, Muharemovo platno je doživljaj koji se zbiva iznad pravila pod kojima pulsira vidljivi svijet naše stvarnosti. Ono je najsadržajniji momenat opšteg pokreta prirode i ima ulogu da oplodi novu realnost – jednu od mnogobrojnih mogućnosti nevidljivog – paralelnog svijeta. Slika tako biva svijet za sebe sa, samo svojim, jedinstvenim centrom i planetarnim sistemom u kojem naša trenutna egzistencija ima sasvim upitnu vrijednost.

Muratović, prema riječima Lutovca, svojim posvećenim radom sugeriše da je sinteza naše epohe veoma upitna, ali i da ima nade u umjetnikovom nepristajanju na kratkovjeke eksperimente koji su u povratku sebi i iskonskim stvaralačkim vrijednostima.

„Svi elementi plastične strukture Muharemove slike – boja, svjetlost, prostor i ritam osobene kompozicije dio su tihog tkanja Arijadnine niti i potrage za Animom, izgubljenom dušom svijeta. Nit, kao linija, tkanje je oblika, nesanica stvaranja, tiha melodija svilene bube pod krovom rodne kuće. Čudo se rađalo iz jedva čujnog veza malog insekta, na tihom razboju svjetlosti pod krovom zavičajne kuće, koji se pretvarao u put svile i put mašte. Upravo to sjećanje na svjetlost, koja kao snoplje prodire kroz sljeme i ćeramidu, tka raskošni, mediteranski vez stvaralačkog vremena našeg Muharema Muratovića. ’Tiho, misaono tkanje’, kako to u dvije riječi lucidno bilježi istoričarka umjetnosti Selma Đečević.“

„Svilena nit djetinjstva bila je najljepša linija koju, kaže Muharem, još nije uspio da dosegne. U svim njegovim radovima, pa i u zadnjim nastalim, on pokušava da je uhvati i pretvori u igru. Svaka igra, vjeruje Muharem, korak je više ka istini o sebi“, zaključio je dr Milun Lutovac.

„Slikari rade u tišini i iz vatre, pa svoje radove ne bi mogli vrednovati da nije svjetlosti očiju vaših i prozora vaše duše“, kazao je Muharem Muratović u obraćanju publici na otvaranju izložbe, podsjetivši da je, po mišljenju psihologa, djetinjstvo početak i kraj svega, te da ga je on proveo u slobodi prirode, gdje se rađa život kroz vodu, kroz potoke kojih sve manje ima, kroz toplo sunce, voćke… Život je, kaže Muratović, mirisao na raj koji se danas, nažalost, uništava.

„Sve što nastaje, nastaje iz potrebe, iz poriva. Mene je posebno impresionirao rad naših baka, majki i sestara koje su od amorfnog oblika vune ili pamuka plele najbolju liniju. To je bio najbolji crtež. Tu liniju su one savijale, pa smo dobijali tople džempere, čarape… za mene je to bila magija. Ja sam u onim toplim domaćinskim večerima često hvatao te niti i mrsio ih, pa su vikali na mene, a bio sam i kažnjavan time da ne odem na spavanje dok ne odmrsim nit. Cio život nisam uspio da je odmrsim i mislim da je zajednička sudbina svih nas da nešto pletemo i mrsimo ali uvijek postoje zakoni koji to servisiraju. Surov je svijet umjetnosti, treba to izdržati, ali kad se čovjek navikne na muku i surovost, onda to pretvori u igru, zadovoljstvo i energiju koja ga gura dalje“, zaključio je Muratović.

Muharem Muratović je rođen 1950. godine u selu Mrkojevići, u barskoj opštini. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Gimnaziju i Pedagošku akademiju u Nikšiću. Tokom dvije decenije rada u osnovnoj školi u Mrkojevićima, njegovi učenici su, osvajali prve nagrade u Nju Delhiju, Tokiju, Londonu i Ženevi, afirmišući jednu malu školu širom svijeta. Od 1972. godine Muratović predano stvara umjetnost prepoznatljivu po specifičnom figuralnom stilu, što ga je svrstalo u red značajnih crnogorskih slikara. Priredio je više od 70 samostalnih i kolektivnih izložbi.