Antoine (D. Ménochet) i Olga (M. Foïs) sredovječni su francuski supružnici koji su novo, zrelije poglavlje života odlučili nastaviti u Santoalli, polupraznom selu smještenom u ruralnom djelu španjolske provincije Galicije. Zaljubivši se u taj pitoreskni kraj, Antoine i Olga odlučni su u renovaciji derutnih i napuštenih starih kamenih kuća kako bi tim činom revitalizirali kraj u kojeg su se bezuvjetno zaljubili. Za kruh u međuvremenu marljivo zarađuju prodajom voća i povrća iz vlastita eko uzgoja.
Njihovo prisustvo možda i ne bi toliko smetalo nekolicini preostalih mještana, no zadrta i negostoljubiva braća Xan (L. Zahera) i Lorenzo (D. Anido) im zamjeraju jer ne žele svoje imanje poput ostalih prodati nizozemskoj kompaniji koja bi tamo postavila moderne vjetrenjače. Naime, Xan i Lorenzo žele napustiti rodni kraj smatrajući kako tamo nema budućnosti za njih, ali Antoine i Olga smatraju suprotno i čvrsto se odupiru njihovoj želji. Napet odnos polako izaziva trzavice koje u konačnici kulminiraju potpuno iracionalnim divljačkim činom…
Jedan od najistaknutijih španjolskih redatelja današnjice, Rodrigo Sorogoyen (njegovog ”Kandidata” ste svojevremeno imali priliku pogledati na našoj ljetnoj pozornici), inspiraciju za svoj najnoviji film pronašao je u jezivim istinitim događajima (nizozemski par je ovdje zamijenjen francuskim i motivi sukoba su drugačiji) sve kako bi istaknuo sverastući globalni problem nacionalne nesnošljivosti, koristoljublja i čiste sirove mržnje.
I sami gotovo redovno možemo svjedočiti nemilim vijestima iz pretrpane rubrike crne kronike u kojima se izmjenjuju članci o sukobima izazvanima nesređenim imovinsko pravnim odnosima, obiteljskim razdorima opterećenim materijalnim nedaćama, no nažalost i krvavim okršajima koji nerijetko završavaju kobno.
Sorogoyen je u jednom takvom događaju pronašao polazište za propitivanje pojma ljudskosti u vremenima gdje sve veći